home info članci recenzije galerije profili intervjui downloads linkovi forum mail impressum

LSD-25

Povijest

Dr. Albert Hoffman tridesetih godina 20. stoljeƦa bio je zaposlen u farmaceutskom laboratoriju švicarske tvrtke Sandoz u Baselu, a posebno ga je interesirao rad na kemiji  životinja i biljaka. Od 1935. godine, Hoffman radi na istraživanju alkaloida na ergotu - gljivicama koje kao paraziti žive na biljkama riže i nekih drugih žitarica. Kroz povijest, ergot je ponekad korišten kao lijek za olakšavanje poroda, ali je ĆØesto izazivao pretjerane kontrakcije, zbog vrlo nepouzdanog doziranja.Sredinom 19. stoljeƦa zapoĆØeli su pokušaji da se izolira aktivna supstanca ergota, ĆØime bi se omoguƦilo precizno doziranje. 1907. postignuti su prvi uspjesi u izolaciji alkaloida ergota, a ranih 1930-ih, izolirana je njihova zajedniĆØka jezgra, koja je dobila ime liserginska kiselina.

Osim pozitivnih uĆØinaka u kontrakciji mišiƦa maternice, ustanovilo se da alkaloidi ergota djeluju na krvožilni i dišni sustav. Hoffmanova istraživanja išla su u tom pravcu, te je pokušavao derivatima liserginske kiseline dobiti željene uĆØinke na pokusnim životinjama. 1938. godine naroĆØita je pažnja bila usmjerena
prema 25. derivatu u nizu eksperimenata, dietilamidu liserginske kiseline, za kojeg je Hoffman oĆØekivao da Ʀe imati najizraženija tražena svojstva. MeĆ°utim, pozitivni efekti na životinjama izostali su, pa je spoj, oznaĆØen kao LSD-25 (od njemaĆØkog Lyserg-Säure-Diäthylamid) proglašen neinteresantnim, te narednih pet godina nije prouĆØavan.

Istraživanja alkaloida ergota išla su i postignuti su mnogi proboji, ali svih tih godina, dr. Hoffman imao je osjeƦaj, ĆØesto karakteristiĆØan za znanstvenike, da LSD-25 ima još svojstava do kojih se nije došlo u prvom istraživanju i koja zahtijevaju daljnje analize. 16. travnja 1943. LSD-25 ponovo sintetiziran. Hoffmanov laboratorijski dnevnik
opisuje dogaĆ°aj:

"Odjednom sam postao ĆØudno opijen. Vanjski svijet postao je promijenjen, kao u snu. Predmeti su izgledali kao da postaju
živi; poprimali su neobiĆØne dimenzije; i boje su postale sjajnije. ƈak su se percepcija sebe i osjeƦaj za vrijeme promijenili. Kada su oĆØi bile zatvorene, šarene slike brzo su se izmjenjivale kao na kaleidoskopu. Nakon par sati, ne neugodna opijenost koju sam iskusio potpuno svjestan nestala je. Što je uzrokovalo takvo stanje?"

Hoffman je to odmah povezao s sintezom LSD-a, te je pretpostavio da mu je vjerojatno kap otopine pala na vrh prsta, pa se tako apsorbirala u krvotok. Ukoliko je LSD zbilja uzrok te opijenosti, onda je u pitanju spoj izuzetno snažnog djelovanja.

Bio je samo jedan izlaz iz nedoumice - eksperiment na samome sebi. Hoffman je sintetizirao najmanju koliĆØinu LSD-a koja bi po njemu mogla imati psihoaktivne uĆØinke - svega 250 mikrograma.

19. travnja 1943. dr. Albert Hoffman u 16 sati i 20 minuta uzeo je u vodenoj otopini ekvivalent od 5 današnjih tripova. U 17 sati, uslijed posvemašnje opijenosti i muĆØnine,
Hoffman je zamolio svojeg laboratorijskog asistenta da ga otprati do kuƦe, a kako zbog ratnih restrikcija nije bilo benzina za automobile, putovali su biciklom. Jake halucinacije pojavljivale su se tokom vožnje, a Hoffman je ĆØesto imao osjeƦaj da stoji na mjestu, premda su se vozili vrlo brzo. Taj dogaĆ°aj je u hippy pokretu kasnije postao poznat kao "LSD bicycle trip".

Narednih nekoliko sati po dolasku izmjenjivala su se stanja halucinacija, muĆØnine i paranoje, a kada je lijeĆØnik došao i pregledao Hoffmana uvjerenog da mu se smrt bliži, nije utvrdio ništa neobiĆØnog na tijelu osim znatno proširenih zjenica.

Iscrpljen, Hoffman je napokon zaspao i probudio se iduƦeg jutra, prema vlastitim rijeĆØima, potpuno preporoĆ°en i pun energije, dok je osjeƦaj muĆØnine, oĆØekivan nakon stanja ekstremne opijenosti, na njegovo iznenaĆ°enje izostao. Ubrzo su zapoĆØeli eksperimenti s LSD-om. Znanstvenike je fasciniralo da je doza pri kojoj LSD djeluje svega 25 mikrograma, dok je otprije poznati meskalin (izoliran iz kaktusa peyotl krajem 19. stoljeƦa) djelovao tek pri dozi od 0.2 do 0.5 grama, dakle 5000 do 10000 puta veƦoj od LSD-a.

ZakljuĆØak istraživanja bio je da se psihoaktivni uĆØinci LSD-a ne mogu objasniti iskljuĆØivo promjenama kemijskog djelovanja mozga. Smatralo se da LSD utjeĆØe na najdublje funkcije ljudske psihe, te omoguƦava njihovo izražavanje, ĆØime se otvara polje njegove primjene u psihijatriji. Sandoz je patentirao LSD, koji se 1940-ih davao znanstvenim institucijama kao eksperimentalni lijek pod komercijalnim nazivom Delysid. U uputama koje su se distribuirale uz lijek, kao indikacije za primjenu navedeno je slijedeƦe:
- AnalitiĆØka psihoterapija, s ciljem izražavanja potisnutih misli i postizanja mentalne opuštenosti, posebno u stanjima napetosti i opsesivnih neuroza
- Eksperimentalna studija o prirodi psihoza - uzimanjem Delysida, psihijatar može dobiti uvid u svijet ideja i osjeƦaja mentalnih pacijenata. Delysid se takoĆ°er može
koristiti za izazivanje kratkotrajnih psihoza kod normalnih subjekata, s ciljem otkrivanja patogeneze mentalnih bolesti. Uz napomenu da se ne smije koristiti na oboljelima od nekih mentalnih bolesti, posebno je navedeno da se Delysid primjenjuje samo pod lijeĆØniĆØkim nadzorom, koji se ne smije prekidati sve dok se efekti lijeka u potpunosti ne povuku.
Kod primjene LSD-a, dugo zaboravljeni i traumatski dogaĆ°aji mogu se ponovo pojaviti u svijesti, ĆØime se olakšava psihoterapijski tretman. LSD omoguƦava ne samo prisjeƦanje tih dogaĆ°aja veƦ praktiĆØki njihovo ponovno proživljavanje.
Za razliku od široko korištenih lijekova u psihoterapiji koji imaju uspavljujuƦe djelovanje i samo prikrivaju probleme smanjujuƦi njihov uĆØinak na opƦe stanje, LSD je korišten kako bi te probleme dodatno izrazio, te tako otvorio moguƦnosti njihovog psihoterapijskog tretmana.

Kada je sintetiziran meskalin, njegova je primjena bila ograniĆØena na uzak krug znanstvenih institucija i povremene primjene u krugu umjetnika; poznato da je Jean Paul Sartre za svoju studiju o mašti jednom uzeo meskalin, od ĆØega se oporavljao mjesecima.
Djelovalo je da Ʀe se sliĆØno dogoditi i s LSD-om - sredinom 1950-ih ĆØeste su bile seanse umjetnika, koji bi nakon tripova stvarali umjetniĆØka djela pod dojmom proživljenih misli - grana koja je dobila ime psihodeliĆØna umjetnost. LSD su takoĆ°er koristili teolozi i filozofi u istraživanju religijskih i mistiĆØkih iskustava.
MeĆ°utim, poĆØetkom 1960-ih, LSD se velikom brzinom proširio po SAD-u, tvoreƦi pravu maniju; LSD je postao nekom vrstom "lijeka za sve duševne probleme".
Dobar dio svoje popularnosti u tim danima LSD duguje medijima, koji su u masovno objavljivali "iskustva" proživljena pod LSD-om. Poznat je bio interview Caryja Granta iz 1959. u kojem on opisuje kako je nakon uzimanja LSD-a po prvi put u životu napokon našao mir. Posebno mjesto zauzima legendarni Timothy Leary, poznat kao "apostol" LSD-a, inaĆØe profesor psihologije na Harvardu gdje je provodio "istraživanja" na LSD-u -ubrzo je zbog istih izbaĆØen s Harvarda, obzirom da je ĆØak i najfleksibilnije znanstvenike bilo teško uvjeriti u znanstvenu opravdanost LSD partyja na trošak sveuĆØilišta. Leary je naredno desetljeƦe proveo kao duhovni voĆ°a hippy pokreta, sa sloganom "Turn in, tune in, drop out".
Zbog ogromne raširenosti, LSD je definitivno zabranjen u SAD-u 1967, dok je Sandoz još 1965. obustavio proizvodnju Delysida. S vremenom je upotreba LSD-a osjetno smanjena, dijelom zbog same zabrane, a ponajviše zbog shvaƦanja javnosti da je u pitanju droga s vrlo nepredvidivim djelovanjem na psihu.

OpƦenito

LSD ili dietilamid lisergiĆØne kiseline spada u grupu halucinogena. Otkrio ga je 1938. g. dr. Albert Hoffman i smatra se jednom od najjaĆØih poznatih supstanci za mijenjanje percepcije. Bijeli prah, bez mirisa, obiĆØno u tekuƦem obliku otopine u koju se namaĆØu papiriƦi (kod nas poznati kao slike). Tijekom 50-ih i 60-ih legalno je eksperimentalno
upotrebljavan za lijeĆØenje psiholoških problema i alkoholizma. To je obustavljeno radi ĆØestih napada panike, zbunjenosti, paranoje.

Primjena

Tokom 1960-ih, LSD se na ilegalnom tržištu najĆØešĆ¦e pojavljivao u obliku praha ili kristaliƦa, tipiĆØne doze oko 300-400 mikrograma. Kasnije se ustalio oblik papiriƦa površine do 1cm2 umoĆØenih u vodenu otopinu LSD-a, te ga u takvom obliku sadržava nekoliko desetaka mikrograma, što je i danas standardna doza. Pojedini tipovi tripova razlikuju se po crtežu na papiriƦu, no, za razliku od raznih vrsta ecstasyja, kemijski sastavi svih tripova isti su: LSD-25, razlika je samo u dozama, koje variraju od 25 do 150 mikrograma. LSD je vrlo nestabilan spoj, i razgraĆ°uje se pod utjecajem svjetlosti i kisika.  Po konzumaciji, LSD se potpuno apsorbira u krv u probavnom traktu. Nekada se LSD uzimao i intravenozno, a poznati su i sluĆØajevi uzimanja LSD-a držanjem tripa na koži (Hendrixova iskustva široko su dokumentirana) ali ništa od toga ne proizvodi drugaĆØije uĆØinke. Kod vodene otopine potreban je veliki oprez jer jedna kapljica može sadržavati ogromne doze, ekvivalentne i nekoliko stotina standardnih tripova.
Kod LSD-a ne postoje klasiĆØni simptomi predoziranja, ali je kod vrlo jakih doza (preko 150 mikrograma) vjerojatnost paranoje i trajnih psihiĆØkih posljedica bitno poveƦana. Smrtonosna doza LSD-a kod ljudi nije poznata i u svijetu nije zabilježen niti jedan sluĆØaj smrti izravno povezane s trovanjem LSD-om, premda su poznati sluĆØajevi
samoubojstava izazvanih psihozom ili halucinacijama na LSD-u. Smrtonosna doza za ĆØimpanze je 5 mg po kilogramu, a neposredan uzrok smrti bio je prestanak rada dišnog sustava.
Testovi na LSD nisu ukljuĆØeni u standardne testove na droge, zbog svoje složenosti i visoke cijene. Nakon najviše 48 sati više se ne može detektirati u urinu, a u krvi veƦ nakon najviše 24 sata od konzumacije.
Za LSD nije dokazano razvijanje fiziĆØke ovisnosti, ali moguƦe je da ljudi postanu psihiĆØki naviknuti na redovito uzimanje LSD-a. UĆØestalim uzimanjem ne razvija se tolerancija, što znaĆØi da s vremenom nisu potrebne sve jaĆØe doze, kao što je sluĆØaj kod npr. ecstasyja. Tolerancija postoji jedino 2-3 dana nakon uzimanja, kada Ʀe
ponovno uzimanje LSD-a izazvati slabe ili nikakve efekte. Nije dokazana nikakva kemijska šteta uzrokovana LSD-om, kao npr. Uništavanje neurona i sl., ali psihiĆØke promjene koje nisu nužno pozitivne mogu biti trajne.

Djelovanje

Do danas nisu jasni toĆØni mehanizmi djelovanja LSD-a. Eksperimenti su pokazali da LSD vrlo brzo nestaje iz krvotoka te se apsorbira po organima, a najmanje je LSD-a upravo u mozgu, gdje se koncentrira u podruĆØjima koja reguliraju emocije. LSD takoĆ°er stimulira vegetativni živĆØani sustav uzrokujuƦi širenje zjenica, porast temperature, porast nivoa šeƦera u krvi i pojaĆØano izluĆØivanje sline.
PsihodeliĆØni efekti LSD-a prisutni su i nakon što sam spoj više nije moguƦe detektirati u tijelu, što znaĆØi da LSD vrlo vjerojatno samo pokreƦe psihiĆØke mehanizme koji uzrokuju stanje tripa.
LSD djeluje vrlo sporo a cijeli trip može trajati i preko 12 sati. PoĆØeci djelovanja osjeƦaju se tek 20-90 minuta nakon uzimanja, ovisno koliko je vremena prošlo od posljednjeg obroka. ƈesta je pogreška da neiskusni konzumenti zakljuĆØe kako doza nije dovoljna, te žele uzeti još. U tom
periodu, LSD uzrokuje osjeƦaj išĆØekivanja i napetosti a ponekad i iznenadnog priljeva energije te poveƦane osjetljivosti na svjetlo.
Narednih 15-30 minuta efekti LSD-a se pojaĆØavaju (coming up), da bi dostigli vrhunac na platou, koji traje od 2 do 8 sati, ovisno o dozi.
Na platou, konzument ima vizualne efekte i halucinacije kod otvorenih i zatvorenih oĆØiju (OEV - open eye visuals i CEV - closed eye visuals),
promijenjeni tok svijesti i razmišljanja, mentalnu i fiziĆØku stimulaciju, osjeƦaj uvida u "nešto više" od obiĆØnog stanja svijesti, pojaĆØano kreativno razmišljanje, poveƦanu osjetljivost na vanjske podražaje, dublju percepciju glazbe te opƦe poboljšanje stanja psihiĆØkog stanja konzumenta.


MOGUƆI NEUGODNI EFEKTI:
• tjeskoba i uznemirenost
• napetost vilice
• pojaĆØano znojenje
• muĆØnina, vrtoglavica, konfuzija (zbunjenost)
• preosjetljivost na glazbu, buku, šumove,..
• paranoja, strah i panika
• neželjene dugoroĆØne životne promjene
• flešbekovi (eng. flashbacks)


MOGUƆI SPOREDNI EFEKTI:
• opƦa promjena svijesti
• širenje zjenica
• problematiĆØno fokusiranje
• poveƦana proizvodnja sline i nosne sluzi
• neuobiĆØajeni tjelesni osjeƦaji (osjeƦaj hladnoƦe, nakostriješene dlake, energija)
• neobiĆØne misli i govor
• promjena u percepciji vremena (vrijeme sporije teĆØe)
• blago poveƦanje tjelesne temperature (slabije nego kod Ecstasyja)
• blago poveƦanje pulsa


MOGUƆI UGODNI EFEKTI:
• poveƦanje energije (fiziĆØka stimulacija)
• moguƦnost poveƦanja kreativnog i socijalnog razmišljanja
• podizanje raspoloženja
• povišeno stanje svijesti i produbljeni doživljaj glazbe
• poveƦanje osjetilnih efekata (hrana, piƦe, miris), iako je apetit smanjen
• OEV i CEV
• duboka religiozna ili spiritualna iskustva

Spuštanje (Coming down) - 3-5 sati
Smanjenje primarnih efekata gore nabrojanih i opƦe puštanje djelovanja droge.

Sekundarni efekti (After effects) - 2-5 sati
Djelovanje droge je prestalo, ali još uvijek je vidljiva promjena stvarnosti, i period u kojem ljudi ne mogu zaspati i imaju manjak apetita.


Važna upozorenja

Vrlo su vjerojatne nagle promjene raspoloženja koje mogu varirati od duboke depresije do euforije. Zbog pojaĆØane osjetljivosti na vanjske podražaje, vrlo je znaĆØajan setting, ambijent u kojem se LSD konzumira i glazba koja ga prati. MoguƦe je da i jedan bezazlen zvuk skrene misli u pogrešnom smjeru, uzrokujuƦi osjeƦaj paranoje, kao i da najsitniji vizualni detalji uzrokuju depresiju kod konzumenta.
KljuĆØno je stanje svijesti u kojem osoba konzumira LSD (tj. set). Prošli dogaĆ°aji, preživljene traume i potisnuta sjeƦanja mogu se ponovo proživjeti, uzrokujuƦi strah, izgubljenost i konfuziju. Stoga, osobe koje su psihiĆØki nestabilne, nezrele, nesigurne nikako ne bi smjele konzumirati LSD. Isto vrijedi i za maloljetne, jer duboka i jaka emotivna iskustva pokazuju se kao prevelik teret na još neizgraĆ°enu osobnost maloljetnika. Eksperimenti raĆ°eni 1950.-ih pokazali su da je tadašnja terapija LSD-om na maloljetnicima neprimjenjiva, te da su negativni efekti puno izraženiji.
NemoguƦe je predvidjeti kakvo Ʀe biti djelovanje LSD-a. MoguƦe je da sve proĆ°e u redu i da konzument proživi dobar trip, a opet moguƦa su stanja duboke paranoje, psihoze i konfuzije, koja ostavljaju duboke psihiĆØke posljedice, od kojih se osoba oporavlja mjesecima. Zabilježeni su sluĆØajevi osoba koje se nikada nisu spustile s tripa, te su ostale "zarobljene" u tom stanju, na dugotrajnom lijeĆØenju u odgovarajuƦim ustanovama.
Osobe koje se ipak, odluĆØe na konzumaciju LSD-a trebale bi pristupiti "eksperimentu" s najveƦom pažnjom i planiranjem veƦ nekoliko dana prije, pripremajuƦi um na to iskustvo, razgovarati o tome s prijateljima, temeljito pripremiti set i setting. PreporuĆØljivo je tokom tripa imati uz sebe
neki lijek na bazi klorpromazina (kod nas ima komercijalni naziv Prazine) koji se koristi kao antidot za LSD. Prazine je izuzetno štetan preparat, ali bolji je izbor upotrijebiti ga, nego proživjeti horror trip, koji Ʀe možda nepopravljivo poremetiti psihu. Prema istraživanja, do 0.2% tripova tako završavaju, a njih 2/3 ima veƦ neku povijest psihiĆØkih poremeƦaja. Osobe s obiteljskom poviješĆ¦u psihiĆØkih bolesti, posebno schizophrenie nikako ne smiju konzumirati LSD.

Opasno je dati nekome LSD bez njegovog znanja. Osoba tada nije svjesna da su halucinacije posljedica LSD-a, veƦ ih doživljava kao stvaran svijet ili
zakljuĆØi da gubi razum. Poznat je sluĆØaj takve šale meĆ°u kemiĆØarima Sandoza, koja je skoro završila tragiĆØno, jer se nesvjesni kemiĆØar htio okupati u ledenom jezeru usred zime. SreƦom, u posljednji ĆØas šaljivi su ga kolege sprijeĆØili.


LSD može uzrokovati (pri vecim dozama, ali ponekad pri manje od jedne doze) jake, privremene promjene u percepciji života i stvarnosti. ƈak i u nižim dozama jako je psihoaktivno sredstvo, ĆØije djelovanje direktno ovisi o SET-u (stanje konzumentove svijesti prije uzimanja droge) i SETTING-u (okolina, okolnosti i ljudi kojima je konzument okružen).  Nedavna loša iskustva ili negativni dogaĆ°aji mogu utjecati na LSD trip pojaĆØavajuci ga ĆØak i do ozbiljne psihiĆØke traume i tada se obiĆØno javljaju 'bad tripovi', iako se mogu javiti sami od sebe ako se osoba pod utjecajem LSD-a ne nalazi u njemu sigurnoj okolini i meĆ°u dobro poznatim ljudima.  Najbolje rješenje za takvu osobu je otklanjanje utjecaja koji ju plaše, dovoĆ°enje u mirnu, sigurnu okolinu i uvjeravanje osobe da je sve u redu i da je sve što joj se dogaĆ°a samo zbog utjecaja droge. Ako je osoba uvjerena da Ʀe poluditi, da gubi razum, ĆØesto je vrlo dobro uvjeriti ju da Ʀe sve proƦi kroz nekoliko sati.  Najbolji 'tripovi' se dogaĆ°aju ako je osoba pozitivnih stavova, dobre volje, bez psihiĆØkih problema, s poznatim i dragim ljudima.


LSD vrlo vjerojatno neƦe uzrokovati psihiĆØku ovisnost kod veƦine ljudi, a fiziĆØka ovisnost kod LSD-a je potpuno nepoznata tj. Ne postoji. Nakon upotrebe LSD-a postoji kratko vrijeme tolerancije na drogu koje obiĆØno ne traje više od tri dana.
Nemojte voziti!
Pojedinci koji se nalaze u emotivnoj i psihološkoj nestabilnosti ne bi smjeli upotrebljavati tako jako psihoaktivno sredstvo jer se njihova nestabilnost može pretvoriti u paniku, strah i paranoju.
Pojedinci s obiteljskom povijesti shizofrenije ne bi smjeli upotrebljavati LSD.
Trudnice ne bi smjele uzimati LSD.

Preuzela i obradila od Špice

www.spica-info.hr



ocijenite članak:
prosječna ocijena:
broj glasova:
289



2002-2011 © Trancepleme.com | Design by Dovla, coding by psihodelikk