home info članci recenzije galerije profili intervjui downloads linkovi forum mail impressum

Heroin

Povijest

Povijest opijata ne počinje s heroinom krajem 19. st., već tisućama godina prije Krista kada se u Mezopotamiji, Egiptu, a kasnije i u staroj Grčkoj uzgaja opijumski mak, iz kojeg se zarezivanjem nezrelih čaški skuplja bjelkasta tekućina- opijum. Trgovina opijumom bila je vrlo razvijena, a "opijumska ovisnost" socijalno prihvaćena. Opijum se konzumirao uglavnom pušenjem, a koristio se i za medicinske svrhe: "otac medicine", Hipokrat, ga priznaje kao narkotik i lijek za razne bolesti. Nakon osude, Sokrat je za pogubljenje dobio otopinu koja je saadržavala mješavinu kukute i opijuma (simbola vječnog sna), koja se tada koristila u svrhu eutanazije i samoubojstva.
U Europi opijum nestaje sve do 16.st., kada se kroz trgovinu sa dalekoistočnim zemljama dolazi u kontakt s njim i otkriva njegovo djelovanje, i potencijalne koristi kao lijeka. Opijum u narednim stoljećima pokreće veliki dio svjetskih ekonomskih i političkih događaja, a polovicom 19. st. počinje i prvi od dva "opijumska rata", u kojima Engleska, a kasnije i Francuska, napadaju Kinu koja zabranjuje uvoz opijuma. Posljedica poraza Kine je, osim ogromnih ratnih odšteta, i predaja teritorija Hong Konga Velikoj Britaniji.
1803. otkriva se aktivni sastojak opijuma: morfin (poznat još i pod nazivom morfij), za koji se vjeruje da predstavlja usavršeni opijum sa svim njegovim efektima, a bez stvaranja ovisnosti, pa se smatra pouzdan, dugotrajan i siguran lijek. U istoj će se zabludi biti uskoro i nakon otkrivanja heroina.
Diacetilmorfin prvi je sintetizirao engleski kemičar C.R.Wright 1874., a 1895. taj novi spoj u prostorijama Bayera dobiva više pažnje kao koristan spoj bez negativnih učinaka morfina. Tada je Heinrich Dresser, kemičar zadužen za testiranje efikasnosti i sigurnosti novih lijekova, odlučio dati prednost istraživanju diacetilmorfina, a ne acetilsalicinskoj kiselini, danas poznatoj kao aspirin. Smatrao ga je dobrom alternativom za morfin- sigurnim lijekom protiv bolova i za liječenje raznih respiratornih bolesti, a bez problema ovisnosti. Osim testiranja na životinjama, navodno ga je testirao i na sebi i svojim kolegama u Bayeru, koji su tom novom spoju dali ime heroin, po njemačkom terminu "heroisch", farmaceutskom izrazu za vrlo jako droge.
Heroin svoj uspjeh duguje tadašnjoj velikoj potrebi, ne toliko za lijekom protiv bolova, nego za lijekom protiv kašlja (tuberkuloza i upala pluća tada su bile smrtonosne bolesti, a i obične prehlade su se smatrale opasnima), a pogotovo su ga sretno dočekali tadašnji ovisnici o morfinu. Ali uskoro je počela istina izlaziti na vidjelo: prvo je primjećeno brzo razvijanje tolerancije, a onda i brojni slučajevi ovisnosti. Bayer je počeo gubiti zaradu od heroina, pa je počeo razvijati lijek pod komercijalnim imenom Aspirin, koji će mu vratiti vodeću poziciju na tržištu lijekovima.
1913. Bayer potpuno prestaje s proizvodnjom heroina, a istovremeno se počinje zabranjivati njegovo nemedicinsko korištenje. U SAD-u se 1924. potpuno zabranjuje korištenje i proizvodnja heroina, a ne dopušta se ni korištenje u medicinske svrhe, koje je još i danas dopušteno npr. u Velikoj Britaniji.
Posljedica otkrića heroina bila je da su ga tisuće ovisnika o morfinu prihvatile kao 3- 4 puta jaču zamjenu. Heroin je bio i jeftiniji, brži i lakši za upotrebu, a nakon njegovog zabranjivanja razvilo se ogromno ilegalno tržište koje je povezalo njegove korisnike sa kriminalom.
Upotreba heroina raste u svijetu svake godine, skupa sa brojem smrti od predoziranja ili na drugi način povezanih sa heroinskom ovisnošću. U Hrvatskoj ima oko 15 000 registriranih ovisnika, a svake godine od predoziranja umre 40- 60 ljudi.

Općenito

Opijum je sasušeni sok dobiven iz posebne vrste vrtnog maka, a između ostalog sadrži opijate: morfin i kodein. Heroin ( diacetilmorfin) je sintetički derivat morfina, a brzina i jačina njegovog djelovanja posljedica su njegove dobre topljivosti u masti koja mu omogućuje brži prolaz kroz krvno- mozgovne barijere. U mozgu se prije vezivanja na opijatne receptore metabolira natrag u morfin.
Potpuno čisti heroin bijele je boje i gorkog okusa, topljiv je u vodi. Međutim "ulični" heroin ( hors, žuto) najčešće je smeđkaste boje, a sadrži samo oko 7- 10 % diacetilmorfina, dok su ostatak druge tvari: šećer, škrob, kakao, brašno, zemlja, mlijeko u prahu, dječji puder, ponekad i vapno ili otrovi poput strihinina i kinina. Ovakav heroin nije topljiv u vodi, pa se zato za otapanje koristi kiselina- obično limunska. Čistoća heroina jako varira, što je često uzrok mnogih smrti od predoziranja.

Primjena i djelovanje

Heroin se konzumira ušmrkavanjem (brzo se apsorbira preko sluznice nosa), pušenjem (zagrijavanje heroina na staniolu i udisanje njegovih para- "chasing the dragon") ili injekcijom (intravenozno ili potkožno). Pušenjem heroin stiže do mozga za svega 7 sekundi, a najjači, euforični efekt osjeća se nakon 10 minuta, dok se kod intravenoznog uzimanja to dešava za 10- 20 sekundi. Doza ovisi o načinu i uzimanju i toleranciji ( intravenozno bez tolerancije 5 - 10 mg, pušenje 15-25 mg), a isto tako i jačina djelovanja i trajanje (3-5 sati) .
Inicijalni efekt odmah nakon uzimanja je ogroman, euforičan val kojeg prate osjećaji opuštenosti i topline, sigurnosti, nestajanja boli, tjeskobe i napetosti. Ljutnja, frustracije i agresivnost nestaju, a javljaju se sigurnost i ljubav prema sebi. Nakon prolaska početne euforije javlja se ugodan, opušten osjećaj zadovoljstva i smirenosti. Ponekad, posebno kod prvih uzimanja, moguća je mučnina i povraćanje.
Ponekada se koristi za "spuštanje", tj. korištenje heroina kod spuštanja sa ecstasy-a i amfetamina, radi ublažavanja naglog pada raspoloženja u posljednjim satima njihovog djelovanja. Upravo je ovaj običaj mnoge partijanere koštao stjecanja ovisnosti o heroinu.
Heroin je depresant centralnog živčanog sustava: usporava srce, disanje, smanjuje krvni tlak, uzrokuje širenje krvnih žila i smanjenu aktivnost crijeva, što uzrokuje zatvor. Osim prevelike doze, velik je rizik kod istovremenog uzimanja heroina nakon alkohola ili tableta za smirenje, ili prilikom velikog umora, takva kombinacija višestruko usporava disanje i otkucaje srca, i uslijed nedostatka kisika dovodi do nesvjestice i smrti.

Važna upozorenja

Heroin izaziva vrlo jaku fizičku i psihičku ovisnost.
Fizička ovisnost je stanje poremećenog funkcioniranja organizma nakon prestanka unošenja droge. Karakterizira ju pojava apstinencijske krize 24-48 sati nakon zadnjeg uzimanja heroina. Simptomi uključuju nemir, bol u mišićima i kostima, nesanicu, proljev, znojenje, groznicu i povraćanje. Traju obično 7- 10 dana, ali ponekad i duže.
Psihičku ovisnost teže je nadvladati, a karakterizirana je izrazitom željom za svakodnevnim uzimanjem droge koju je potpuno nemoguće kontolirati, negiranjem problema i promijenjenim shvaćanjem stvarnosti. Ne razmišljajući racionalno, osoba je pod utjecajem ogromne želje za drogom nesvjesna bilo kakvih rizika i posljedica njenog uzimanja, heroin postaje jedina svrha koja dovodi do prekida skoro svih ostalih aktivnosti, a ukoliko ga ne uzme, osjeća se razdražljivo, nervozno i napeto.
Dugoročna upotreba stvara toleranciju: potrebne su sve veće količine za postizanje euforičnog efekta, koji nakon nekog vremena potpuno nestaje pa se heroin uzima samo radi olakšanja i da se izbjegnu neugodni fizički i psihički simptomi. Apstinencija smanjuje razinu tolerancije, pa je česti uzrok smrti uzimanje smrtonosne količine na koju je tijelo prije bilo naviknuto.
Dugotrajna upotreba heroina uzrokuje mnoge štete, koje ne moraju nužno biti povezane sa drogom. Često dolazi do velikih socijalnih problema, koji su posljedica trošenja ogromnih iznosa novca na zadovoljavanje potreba o drogi ovisnog organizma ( korisnici koji su stekli ovisnost injiciraju dozu 2- 4 puta dnevno), a i do zanemarivanja prehrane i ostalih uvjeta života, što može biti uzrok mnogim bolestima.
Opće posljedice dugotrajne ovisnosti su emotivno, fizičko, psihičko i socijalno propadanje i gubitak interesa za bilo kakvu komunikaciju ili aktivnost osim nabavljanja droge.
Osim korištenja nečistih igala i ostalog pribora za injiciranje, i seksualni odnosi bez zaštite pridonose prenošenju zaraznih bolesti: hepatitisa B i C, AIDS-a, tetanusa i dr.
Ušmrkavanje oštećuje nosnu sluznicu. Veliki je rizik od nečistoća koje heroin neizbježno sadrži: napr. otrovanje (strihinin), problemi sa zgrušavanjem krvi (vapno), ili začepljenje sitnih kapilara akočestice nisu potpuno topljive u vodi ( uzrokuje odumiranje stanica na manjim površinama srca, pluća, jetre, bubrega ili mozga).
Ostale fizičke posljedice uključuju ožiljke, propadanje vena, bakterijske infekcije krvožilnog sustava, čireve i druge infekcije i razne tipove upala pluća i tuberkulozu.
Ovisnost neće nestati nakon jednog uzimanja heroina, ali iskustva pokazuju da kada korisnik jednom shvati da je izgubio kontrolu, već je prekasno. Nemojte gubiti iz vida da je heroin puno opasniji i ozbiljniji od bilo koje druge droge.

preuzela iz PLUR-a

www.spica-info.hr



ocijenite članak:
prosječna ocijena:
broj glasova:
203



2002-2011 © Trancepleme.com | Design by Dovla, coding by psihodelikk