home info članci recenzije galerije profili intervjui downloads linkovi forum mail impressum

Šamanizam

Šamanizam je tehnika ekstaze, magija, svojevrsna religija i najstariji znanstveni eksperiment ljudske civilizacije. Metoda znanstvenog istraživanja u šamanizmu bazirana je na direktnoj iskustvenoj spoznaji i usmjerena je na esencijalno istraživanje fenomena života i bitka.

Desetinama tisuća godina širom svijeta, gdje god su postojale i postoje ljudske zajednice, šamani su otvarajući se ka komunikaciji sa totalnošću postojanja svega što jest, i direktnim iskustvima proizašlim iz nje, doprinosili evolutivnom razvoju čovječanstva i elementarnih ljudskih aktivnosti. Metode duhovno-psihološkog razvoja čovjeka, medicina i farmacija, svi oblici umjetnosti, lov, ribolov, obrada metala, poljoprivreda, upoznavanje sa zakonima prirode i svemira, religija, rituali, itd.,neke su od glavnih ljudskih djelatnosti koje su inspirirane prisustvom šamanizma i šamana.

Šamanizam se otkrio čovjeku onoga trenutka kada je čovjek spoznao da promjena svijesti, tj. stanja percepcije, uslovljava promjenu doživljaja, uvida i iskustva realnosti.

Jedna od fundamentalnih postavki teorije relativnosti je, da su promatrani fenomen ili pojava određeni perceptivnim stanjem promatrača. U svakodnevnici svakog ljudskog bića, ova postavka je vrlo očigledno manifestirana npr. kroz razliku realnosti budnog-dnevnog stanja i realnosti snova tokom spavanja. Dnevna realnost i realnost svijeta snova samo su mali dio beskonačnog broja realnosti koje su međusobno povezane i formiraju "mrežu" postojanja svega što jest kroz koju uzročno-posljedičnom vezom utječu jedna na drugu.

Komunikacija različitih dimenzija odigrava se kroz interakciju vibracija. Polazeći od zakona relativnosti i vibratorne prirode svega što čini totalnost postojanja i života, šamani su počeli otkrivati metode svjesnog mjenjanja stanja percepcije. To je otvorilo uvid u širi spektar dimenzija postojanja (vibracija), njihovu povezanost i prirodu međusobnih utjecaja.

Proučavanjem percepcije šamani su otkrili određena stanja i metode kojima mogu transformirati vibracije i izazvati suptilne promjene u jednom sloju vibracija, koje dalje kroz lančanu reakciju mogu prouzrokovati promjene u ostalim vibracijama. Promatran u kontekstu socijalne funkcije šamanizam je kroz posvećenje i usluge šamana orjentiran ka ljudskoj zajednici i njenoj harmoniji.
Šamanizam je otvoren, liberalan, komunikativan, ekspresivan, intuitivan i usklađen sa prirodom i potrebama područja i stanovništva u kojima šaman djeluje.

Šamanizam nije baziran na dogmi i ideologiji već na individualnoj iskustvenoj spoznaji zakona i mehanizama koji vladaju prirodom i ljudskom psihom. To ga čini procesom koji se stalno razvija i održava ga vitalnim, te transformativno efikasnim. U duhovno -razvojnom smislu bitno je reći da šamanizam sadrži beskonačno puno različitih metoda i tehnika.

To što se netko bavi šamanizmom ili tehnikama proizašlim iz njega (yoga,tai chi, reiki..itd.) ne podrazumijeva da je on (ona) duhovna osoba. Nivo svjesnosti, integriranosti i ljudske kvalitete određuju duhovni nivo nečijeg postojanja i to je nešto do čega ljudi mogu doći tokom života na vrlo različite načine. Transformativni metodi šamanizma su sredstva i alatke koji mogu biti dragocjena pomoć na putu ka samospoznaji, iscjeljenju i duhovnom ostvarenju.

Šamansko liječenje još ni danas nije posve objašnjeno niti do kraja priznato. Neki učenjaci uspoređuju ga s psihoanalitičkim liječenjem jer se u oba slučaja stvaraju terapeutski simboli i dolazi do trenutnog djelovanja, odnosno psihološkog oslobođenja i izlječenja.


ŠAMAN

Šaman je vjerski vođa koga nalazimo u slabije razvijenim društvenim i lovačkim zajednicama. Riječ potječe iz jezika tunguskog naroda iz Sibira, područja gdje su prvi put pronađeni klasični oblici šamanizma. Ovaj oblik magijskog vjerovanja takodjer nalazimo i u središnjoj Aziji, Sjevernoj Americi i Oceaniji.

Osnovna zadaća šamana je liječenje i proricanje budućih događaja.
Šamanizam pokazuje posebnu magijsku "specijalnost" -"upravljanje vatrom",magijski let, itd.

Šaman gospodari svojim "duhovima" tako da uspijeva s njima komunicirati, a da se ne pretvori u njihovo oruđe. On ima sposobnost uzdići se na Nebo i spustiti se u Donji svijet. Svako ekstatično iskustvo koje odlučuje o pozivu budućeg šamana sadrži tradicionalnu shemu obreda inicijacije- stradanje, smrt i uskrsnuće( tu se, dakako, radi o simboličnoj smrti; tj. raskidom s dotadašnjim načinom života).

ŠAMANSKA ODJEĆA

Šamanska odjeća ne odaje samo prisutnost svetoga već prikazuje i kozmičke simbole i metafizičke puteve. Odjeća sama po sebi predstavlja religiozni mikrokozmos. S jedne strane, ona čini gotovo potpun simbolički sistem, a s druge, ona je posvećenjem prožeta brojnim duhovnim silama ( može je nositi samo onaj koji zna obozdati njene duhove).
 
Odjeća je neizostavan element magijskih rituala. Poznato je da se magijska odjeća manje ili više razlikuje već prema tome o kojem se obliku magije radi, no u pravilu svaka odaje nastojanje povezivanja s prirodom i vjerovanjima onih koji je nose.

Šamansku odjeću čini ogrtač (koji može biti i krzno neke životinje), a na kojeg su pričvršćeni razni ukrasi - pr. metalni kolutovi raznih veličina, kosti, kljove i zubi životinja, zvončići, figure koje predstavljaju mitske životinje, drvo života, lanci, platnene trake, perje, izvezeni ili pričvršćeni razni simboli- prevladavaju ornitološki(ptica-orao ili sova,medvijed,jelen). Svi elementi te odjeće čine ritmički sklad bilo da je riječ o oblicima ukrasa ili samoj boji odjeće. Uz ogrtač treba spomenuti i masku.Maska se ne javlja kao neizostavan dio odjeće tako često, što i ne čudi jer već i ostali dijelovi odjeće, pa i razni oblici koji se crtaju po licu ( tijelu) čine masku. I na maski se može uočiti ritam,a i simetrija ( os simetrije je okomica spuštena sredinom maske). Isto možemo uočiti i kod "šara" na tijelu ( licu), bez obzira je li riječ o crtama, raznim oblicima ili njihovoj boji. Kapa, kao jedan od dijelova odjeće šamana, može biti namotaj platna, dio krzna neke životinje ( s glave), metalna. Njeni ukrasi ( često je to perje-labuda, orla, sove), oblici na njoj i boje izmjenjuju se u određenom ritmu. Šaman će uz odjeću nositi i ukrase raznih oblika i veličina, od ogrlica, narukvica, naušnica. Kod svih tih ukrasa također je vidljiv ritam. Kod nekih plemena šaman nosi i štap ili bič. Kod nekih se plemena također na odjeći može uočiti i pojava mističnih brojeva 3,7,9 ( količina pojedinih elemenata na odjeći odgovara tom broju).

Svaki element odjeće ima svoje značenje, bilo da je to pomoć kod izvantjelesnog putovanja šamana ( pr. ptičje perje ili čak čitav kostur ptice prikazan na odjeći omogućiti će letenje na drugi svijet) ili pridodosi ekstazi i padanju u trans ( u pravilu i jedno i drugo). Kosti na odjeći najčešće simboliziraju smrt i uskrsnuće šamana; nakon inicijacije on započinje novi život, ili ga pretvaraju u neku ( mitsku) životinju ( prisutno je vjerovanje da se životinja može ponovno roditi iz svojih kostiju).

BUBANJ

Za odvijanje seanse te postizanje ekstaze i transa neophodan je i bubanj. Postoji vjerovanje da je njegova okosnica načinjena od Drva života ( koje je posrednik između Neba i Zemlje), pa se on može poistovjetiti sa Drvetom kojim se šaman simbolički penje u Nebo. Bubanj je obično oblog oblika, od jelenje, losove ili konjske kože, a može imati i pričvršćene brojne metalne komadiće, praporce, zvončiće, slike u željezu koje predstavljaju duhove, razne životinje. Služi za postizanje određenog ritma koji će pomoći postizanju transa. U tom će se ritmu odvijati ples, disanje, izgovarati obredne molitve i sl. No poseban ritam ne daje samo bubanj. Već i sama odjeća šamana ( brojni ukrasi na njoj) prilikom njegovih kretnji- koje moraju slijediti određen ritam- proizvest će odgovarajući zvuk. Glazba određenog ritma postiže se i raznim zvončićima, praporcima, vrećicama kristala, kamenja, gongom, ljušturama od školjki.  (prema Eliade, Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze, Izdavačka knjižnica Zorana Stojanovića Sremski Karlovci, Novi Sad).

TRANS

Ritam u obredima igra neizostavnu ulogu - on je zaslužan za postizanje ekstaze i transa, stoga ne treba čuditi što je sve njemu podložno. Tijelo osobe koja vrši obred ili osoba koje u njemu aktivno sudjeluju počet će djelovati u "nametnutom" ritmu. S ritmom će se uskladiti disanje. Znanstveno je dokazano da disanje na određeni način utječe na cerebellum ( dio mozga koji usklađuje mišićne kretnje), stoga će doći do spontanog gibanja tijela, uz to javljaju se i temperaturne promjene, grčevi, svjetlosni i zvučni doživljaji, emotivni doživljaji, iskustva s mislima, izvantjelesna iskustva, nadnaravna iskustva. Za magiju su posebno značajna posljednja dva. Kod izvantjelesnog iskustva vlastito se tijelo doima dalekim; postoji osjećaj izbivanja iz tijela. Osoba uistinu može "vidjeti" svoje vlastito tijelo i opisati razna mjesta, a da fizički nije bila na njima. Nadnaravna iskustva tiču se sposobnosti koje se u takvom stanju najčešće pojavljuju- vidovitosti, telepatije i sposobnosti viđenja aure. (prema Gunnel Minett, Dah i duh, Preporađanje, Zagreb, 1996.)

ŠAMANIZAM KROZ VRIJEME

U antropološkoj dokumentaciji šamanizam i njegovo porijeklo se često veže za plemenske strukture sibirske i centralno-azijske regije. Razlog tomu može biti u činjenici da je većina informacija o šamanizmu do polovice 20.stoljeća bila bazirana na studijama ruskih znanstvenika 19. i početka 20.stoljeća, koji su proučavajući sibirsku i centralno-azijsku kulturu ostavili vrlo lijepu i opširnu studiju o šamanizmu. Sibir i centralna azija su mjesta u kojima je šamanizam antropološki proučavan, a sam fenomen je sa nekim zajedničkim regionalnim i individualnim karakteristikama, bez formalne povezanosti, prisutan u svim dijelovima svijeta.
Porijeklo šamanizma treba tražiti izvan prostora i vremena vezanih za materijalno polje egzistencije, u svjetovima kolektivne svijesti za koju smo svi vezani i koje smo svi aktivni dio.
Kroz povijest ljudskog razvoja odnos između šamanizma i čovjeka je prolazio kroz razne faze i oblike. U predbiblijskom razdoblju svi ljudi su imali otvoren i aktivan odnos sa šamanizmom odnosno svi su, u granicama osobnih kapaciteta, bili šamani. Na osnovu mitova i povijesnih epova raznih naroda i drevnih mističnih tradicija, koji spadaju u kategoriju mitova o usponu i padu čovjeka, možemo zaključiti da razvoj individualnih moći i sposobnosti u ljudi nije bio popračen adekvatnim duhovno-etičkim pristupom. To je uslovilo korumpiranost duha. Situacija u kojoj je koncentracija moći rasla, a moć svijesti i samokontrole opadala, postala je potencijalno destruktivna, opasna po prirodni sistem i čovjeka. U jednom trenutku ovog povijesnog razdoblja došlo je do lanca prirodnih katastrofa koje su zbrisale čitave civilizacije sa lica Zemlje. Klimatski uslovi i geografski izgled Zemlje promijenili su se, takoreći, preko noći. Nakon dramatične ekološke i demografske promjene došlo je do postepenih promjena ljudske svijesti. Posljedice promjene svijesti rezultirale su gubitkom aktivne veze najvećeg dijela čovječanstva sa fenomenom šamanizma. To je bio pad čovjeka. Pad sa višeg nivoa percepcije na niži, racionalno-materijalni nivo bitka.

Medjutim fenomen šamanizma nije iščezao. Iskustvo šamanizma nastavilo je da živi u sferi kolektivne svijesti. Tijekom svih povijesnih razdoblja, uključujući i naše suvremeno doba, u svim sredinama širom svijeta uvijek je postojao određeni broj ljudi koji su se kroz različite sticaje okolnosti i procese otvarali ka sferama više svijesti i postajali šamani. Njihova dužnost je bila da prenesu svoja iskustva zajednici, vode računa o njenoj harmoniji, potiću materijalni i duhovni razvoj. U mnogim sredinama ljudi su spoznali da moći i potencijali proizašli iz šamanizma zahtjevaju protutežu u visokim etičko-humanim standardima i principima, odnosno došlo je do procesa oduhovljavanja šamanizma. Prosvjetljenjem nadahnuti šamani kreirali su razne duhovne puteve, bazirane na specifičnim metodama i kozmologijama proizašlim iz njihove direktne inspiracije. Iz nekih od ovih puteva kasnije su se razvile neke od današnjih religija.

Svrha i zadatak duhovnih puteva, bez obzira na mjesto, vrijeme, specifičnu formu, prisustvo ili odsustvo religijskog konteksta, su jedinstveni u svom cilju- očuvanje i uspostavljanje veze čovjeka sa potencijalima ljudske svijesti, usmjerenjem ka individualnoj i kolektivnoj harmonizaciji, produhovljenju i ultimatno spoznaji Božanskog (ljudskog) u nama.



ocijenite članak:
prosječna ocijena:
broj glasova:
374



2002-2011 © Trancepleme.com | Design by Dovla, coding by psihodelikk