home info članci recenzije galerije profili intervjui downloads linkovi forum mail impressum

Što nakon produkcije?

A few opening words...

U ovom članku ćemo se upoznati s nekim osnovama dobrog i kvalitetnog mixa u, naravno, produkciji elektronske glazbe. Bavit ćemo se EQ-ingom, levelingom, mixdownom, te nekim osnovama masteringa. Odmah na početku ću napomenuti da na Internetu možete naći mnogo stručnije, obimnije i vjerojatno objektivnije tutoriale od ovoga (i dakako, većinu njih na engleskom jeziku), stoga, ako tražite nešto takvo, slobodno prestanite čitati ovaj tekst.

Ovaj tutorial je poglavito napisan kako bi poslužio kao svojevrsna „odskočna daska“ producentima-amaterima koji su već svladali osnove produkcije i aranžmana, ali ne znaju što bi činili sa svojom trakom u točki gdje prestaje produkcija, a počinje mix i mastering. No isto tako, može poslužiti i već uhodanim producentima „sa stažom“, koji možda otkriju u članku neki trik ili informaciju koju dosad nisu znali.

Pa stoga, počnimo s osnovama EQ-anja, i to prvo s osnovnim perkusijama, kao što su kick, snare, hatovi, itd. Naravno, poželjan je uvjet da imate monitorske zvučnike, jer će vam Hi-Fi zvučnici za većinu opisanih radnji davati iskrivljene rezultate. Isto tako, ako ih imate, neophodno je da iza sebe imate veliki broj sati aktivnog slušanja muzike (po mogućnosti s originalnih cd-a ili wavica) da bi vam i uho bilo istreniranije.

I još jedna mala napomena prije svega: za većinu primjera i objašnjenja će biti korišteni Wavesovi VST plugini, koje bih također svima preporučio da ih nabave, ako ih već nemaju.

EQ-ing i efekti

Kick, osim što je najbitnija stvar u svakoj traci, isto tako i „ždere“ najveći dio frekvencijskog raspona. Odmah na početku mala digresija, prisjetite se da ljudsko uho čuje frekvencije od otprilike 20-20000 Hz, a najbolje čuje frekvencije između 1000-2000 Hz (u tim, srednjepojasnim frekvencijama se nalazi i najveći dio spektra ljudskog glasa). Naravno, svaki kick je drukčiji, no većina pokriva veliki dio tog zvučnog spektra. A vi to u svom mixu ne želite. Kick mora fino sjedati u mix i „voziti“ traku kroz njega. Da biste to postigli, evo nekih osnovnih radnji:

    1. Ne želite da vam kick lupa u sub sekciji (za to služi sub-bass, ali to je već nešto drugo). Zato odmah na početku maknite s filterom (koristite Waves Q plugin) frekvencije ispod 64 Hz. Za detaljnije podatke upotrijebite neki spectral analyzer (skinite si Voxengo SPAN, besplatan je, a dobar). I ne brinite ako kick više neće tako lupati, sve je to ok.

    2. Bitna stvar je da područje između cca. 80-200 Hz NE EQ-ate, jer tu leži njegov peak. Ono što je bitno da napravite slijedeće je da nađete iritacijsku točku, tj. frekvenciju tog sample-a. To napravite tako da dignete EQ  na maksimalnu vrijednost (18 dB), a krivulju Q povećate na 100 – dobit ćete izgled šiljka. Krećite se po frekvencijskom rasponu dok ne čujete određeno „zvonjenje“, obično na oko 250 Hz (100 Hz više ili manje). Na tom mjestu EQ spustite na minimalnu vrijednost (-18 dB) i krivulju Q smanjujte dok vam na monitorima kick ne zvuči najbolje, tj. najprikladnije za vašu traku. Ponekad će to biti sasvim uski Q, a nekad podosta širok (dobije se „mekaniji“ kick). Slijedeće točke koje se na sličan način EQ-aju dobijete da ovu prvu vrijednost (uzmimo da je 250 Hz) pomnožite s 4. Na, u ovom slučaju, 1000 Hz ponovo spustite vrijednost EQ-a, ali na maksimalno -3-5 dB, s relativno širokom Q krivuljom. Slijedeća točka je ponovo pomnožena s 4, dakle oko 4000 Hz. Tu možete ili ponoviti sličan proces ili jednostavno odrezati sve iza toga, jer samo smeta u mixu i te frekvencije (snap kicka) su potpuni višak. Kada je to gotovo, provjerite kako kick paše u traci i korigirajte Q i decibele kako vam se čini najbolje.

    3. Slijedeća obavezna stvar je kompresija kicka. Upotrijebite jednopojasni kompresor (tipa Waves R-Comp). Prvo što podesite su parametri Attack i Release – oni označuju kada će kompresor početi djelovati i kada će prestati. Ovo ostaje na producentu kako će to odrediti, no ipak Attack neće biti veći od nekih 30 milisekunda, a Release će najčešće biti unutar nekih 100-200 milisekunda (osim ako ne koristite neke jako duge kick samplove). Zatim spustite Treshold do kraja. Kick će biti stišan, zatomljen, ali će se ujednačeno čuti. Dižite sada fino Treshold dok kick ne postane razgovijetan, i da se dobro čuje u mixu. To može biti i -18dB a i -5dB npr.

    4. Kako se nakon kompresije EQ kicka često zna promijeniti, možete staviti i još jedan EQ nakon kompresiranja. Ja osobno to vrlo rijetko koristim, jer obično takvo cjepidlačenje stvarno nije potrebno, hehe.

    5. Eto, sada imate fini kick koji fino „drži“ stvar. Ako ste sve ok napravili, probajte pustiti dionicu stvari sa i bez EQ-a i kompresora na kicku, pa ćete osjetiti razliku. I da, ako ste efektirali kick recimo različitim distorzijama (hehehe) itd., make sure da EQ bude NAKON efektiranja, a ne prije (makar je poželjno da bude i prije i poslije, ako želite bolji rezultat).


Što se tiče bass-a:

    1. Kad radite sub-bass ili bass, pobrinite se da ga EQ-ate na sličnim mjestima kao i kick. Opet naravno ovisi od sample-a (ili VSTi-a, zavisi s čim ga radite). Jedina je razlika što ga nećete kompresirati (eventualno za full on produkciju, ako želite da vam basslinija dominira), a sub-bass će naravno biti frekvencijski niže smješten, tj. u polje do 64 Hz.

    2. Ako svirate neku melodiju s bassom, tj ne udarate stalno iste note, vjerojatno ćete primjetiti da bass ne zvuči na svim notama isto, tj. negdje zvuči ljepše a negdje manje lijepo. Osobno taj problem riješavam tako da za svaku drugu notu, osim početne po kojoj sam bass i EQ-ao, nađem iritaciju te ju stišam. Npr., ako se na slijedećoj noti frekvencija digla za 130 Hz, vjerojatno će tamo biti i iritacija. Znam da je ovo vrlo dosadan proces, ali je nužan. Naviknite se...


Slijedeći na redu je snare. Snareova ima svih mogućih vrsta, no vrijedi par općenitih pravila:

    1. Attack snareova je ugrubo između 120-250 Hz. Kao što kod kicka niste stišavali područje između 80-200 Hz recimo, tako ni ovdje nećete dirati ovo područje. Isto tako, sve ispod toga, znači recimo 100-150 Hz, možete maknuti. Opet sa nekim spectral analyzerom možete provjeriti gdje točno snare udara.

    2. Drugo što ćete napraviti je naći iritacijsku frekvenciju, ako je ima. Iz iskustva znam da je neki kvalitetniji samplovi ni nemaju, tj. često će vam se desiti da ćete ovaj korak i zaobići.

    3. Područje gdje se snareovi najjače čuju (snap) je između 2-5 kHz, i općenito imaju slične karakteristike kao hatovi, samo su većinom smješteni niže na frekvencijskoj ljestvici. Da ne bi smetali previše hatovima (da vam se ne bi „stapali“), možete malo stišati područje iznad nekih 12 kHz, a pojačati na recimo 8 kHz. Opet, sve ovisi o sample-u.

    4. Da bi još bolje odvojili hatove od snareova, možete stišati, tj. zarezati snare na području od 5 kHz. Spustite EQ-točku do recimo -2-3 dB i stavite prilično uski Q. Također, snareove najčešće imate pozicionirane u sredini zvučne slike, isto kao i kick i bass.

    5. Za kraj, uvijek je dobro na snare-u imati neki kratki reverb. Uzmite Wavesov TrueVerb i izaberite preset „Snare trap“. To vam je dobra početna točka za daljnje modeliranje.


Hatovi, dakle, slijede sličan princip, bilo da su zatvoreni ili otvoreni:

    1. Na hatovima većinom ne morate stavljati nikakve high pass filtere. Nađite im iritaciju ako ju imaju, te ih naglasite na području od 10-12 kHz (tamo di ste stišali snare) s relativno širokim Q-om. To može biti samo par decibela, dovoljno je da se naglase.

    2. Kod snareova smo zarezali područje od oko 5 kHz. Kod hatova slično napravimo, samo malo niže, na oko 4 kHz, da ih još bolje razvojimo. Isto tako, hatovi najčešće nisu pozicionirani u sredini zvučne slike, nego se pannaju u stranu (po želji naravno).

    3. Ono što ponekad volim primjeniti na hatovima, pogotovo zatvorenim, je blaga distorzija. Preporučam besplatni „Haroesaroe“ plugin, odličan je! Isto tako, blagi reverbovi na hatovima (pogotovo rideovima) su vrlo poželjni, jer daju dozu masivnosti (recimo to tako) samplovima.


Sa svim ostalim perkusijama (tomovi, bongosi, rideovi, itd.) napravite slijedeće stvari:

    1. Obavezno im nađite iritacije i maknite ih, da vam ne „zvone“ u mixu. To je stvarno neophodno za SVAKI zvuk koji imate u svojoj traci. Možete im maknuti niske frekvencije ako smetaju, i potrudite ih se razmjestiti po zvučnoj slici kako vam se učini najbolje – glupo je da vam sve svira po sredini zvučne slike!

    2. Ako imate više sličnih perkusija / samplova koji su na istom kanalu (i s istim efektima gore), možete ih i tako grupno EQ-ati, samo nađite iritaciju za svaki i očistite ih nepotrebnih frekvencija koje bi vam mutile mix.


Za melodije koje ste napravili sa svojim VSTi-ima, primijenite slična pravila. Dakle nakon efektiranja:

    1. Obavezno nađite iritacijske točke, za svaku notu koju svira synth, i vidjet ćete koliko će bolje sjedati u mix, i koliko će „mjesta“ ostavljati za druge layere synthova idr.

    2. Kompresiju bolje nemojte stavljati ako ne znate. Većinom nije ni potrebna, jer ako neki synth ispočetka ne dolazi do izražaja, ili ga neki drugi element guši – dobar mixdown će riješiti barem 90% tih problema.

    3. Ako ne znate još dobro raditi s reverbovima – izbjegavajte ih stavljati! Česta je greška da se pretjera s reverbovima, pa to u mixu zvuci pretrpano, a cijeli mix bude mutan. Stoga radije na svoje synthove stavljajte delay, što je zapravo jednostavnija verzija reverba. S njima ćete teže pretjerati, lakše je s njima raditi, a možete dobiti raznorazne zgodne efekte. Svejedno pazite da ne pretjerate s feedbackom i s outputom na delayu, da vam ne bi opet pretrpalo mix. Moji osobni favoriti su izvrstan Audiodamageov DubStation, te DB Audiowareov Multitap Delay.


Sada kad ste sve elemente  efektirali i fino eq-ali, možete početi slagati mix svoje trake.

Leveling i mixdown

Kao prvo, mix mora biti pregledan, ujednačen, te se svi elementi kad sviraju moraju čuti. Ne smije biti nadglasavanja (kao što se često zna desiti kod mixanja pop/rock glazbe), no za razliku od ne-elektronske glazbe, ovdje možete točno istaknuti elemente koje želite, a neke više povući u drugi plan (dok je kod pop/rock glazbe više konvencionalni pristup, koji se primjenjuje kod svake skladbe). Ono na što morate paziti je da kad mixdown bude završen, traka ne prelazi nekih -3-2 dB, a da peakovi (koje nastojte smanjiti koliko možete) ne prelaze 0 dB, dakle idealno bi bilo da idu do najviše -1 dB. Traka ni u kojoj točki ne smije ići u clipping!!!

Evo nekih osnovnih uputa kod slaganja urednog mixa:

    1. Započnite svoj mix s kickom. Stavite kick kanal da svira solo, te ga podesite da lupa na nekih -10-8 dB, ili naj, ali najglasnije do -5 dB. To ponekad ovisi o vrsti glazbe (nekad neće biti isto radili vi full on trance ili ambient chill), no nikako ne idite preko te vrijednosti.

    2. Slijedeće što pridružite da svira s kickom je bass sekcija. Ona ce biti nešto tiša od kicka (najmanje -5 dB tiše od kicka). Također je poželjno primijeniti i sidechain kompresiju kicka nad bassom. Uglavnom, već ćete čuti na monitorima koliko bi glasna bass linija trebala biti.

    3. Sada ponovo ostavite samo kick da svira, te počnite dodavati perkusije, jednu po jednu. Kada odredite recimo glasnoću snarea, pa hatova, clapova idr., stavite da svi skupa sviraju u mixu. Ako vam se učini da ste dobro odredili sve levele – izvrsno, ako ne – jednostavno korigirajte po sluhu. Ionako ćete vjerojatno kasnije trebati raditi sitne preinake pojedinih volumena.

    4. Kad su sve perkusije gotove, ja osobno slijedeće što radim su atmosfere. Znači razni padovi, pozadinski zvukovi i razni FX-i. Ono na što dodatno morate kod njih paziti su panorame – naravno da nećete ostaviti da atmosfere sviraju po sredini, već ćete ih razmjestiti lijevo, desno i „nazad“ po zvučnoj slici. Jedan jednostavan, a koristan plugin kod ovoga je Waves S1-Imager. S njim možete podešavati širinu i nagib pojedinih elemenata u mixu, a uz to vam je i sve lijepo prikazano grafički. Još jedna bitna stvar je da ne razvučete sve elemente na isti način, nego lijepo posložite po layerima. Kod dodavanja reverba budite ekstra oprezni da ne pretjerate, i koristite kvalitetne reverbe poput Wavesovih R-Verba (izvrstan za „wet“-echo) i TrueVerba, te Nativeovog Reverba Plus.

    5. Razne melodijske dionice i syntheve posložite u prvi i drugi plan. Vjerojatno ćete htjeti da vam glavna tema bude dominantna, pa ju možete istaknuti. Prvo neka svira samo s kickom, a kasnije pridružite i ostale perkusije, pa ako vam se level čini ok, ostavite tako. Neke brze, arp. melodije u kojima šibaju šesnaestinke itd. ćete vjerojatno smjestiti u drugi plan (tj., kad svira glavna tema, ne želite da ju „supporting“ melodije nadglasaju). No opet, morate paziti da ih dominantnije melodije ne zaglušuju kad sviraju skup s njima. Zato je nužno naći prave omjere volumena, jer lako je ako samo jedna melodija svira – problem nastaje kada u špici stvari dođu svi elementi, a svi se trebaju razgovijetno ćuti (naravno, neki tiše a neki glasnije). Također, pannajte razne melodije lijevo, desno, ukrug (isprobajte Waves MondoMod). Ono što nikako nemojte raditi je nafrljivati razne kompresore da bi vam se pojedina melodija bolje čula. S time ćete, pogotovo ako ne znate, samo uništiti zvučnu sliku.

    6. Kada ste sve elemente otprilike smjestili u vaš mix, prespavajte. Pustite stvar da malo odleži, i onda ponovo poslušajte. Vrlo vjerojatno je da ćete naići na više stvari koje vas bodu u uho i koje vam se čine neusklađene. Korigirajte što mislite da se treba podesiti, još par puta ponovite taj proces, i na kraju kad ste zadovoljni – spremite sve i napravite prvi, „sirovi“ render mixa.

Ako ste zadovoljni s tom verzijom stvari, i mislite da ste izvukli iz zvuka maksimum, tu će vam verziju najvjerojatnije obrađivati audio inžinjeri u studiju pri masteringu. No, i vi za vaše potrebe (preview, live actovi, itd.) možete napraviti mali mastering. Slijede upute kako.

Mastering

Master na vašoj, i bilo kojoj drugoj traci se sastoji od nekoliko osnovnih koraka:

    1. Kao prvo, na master kanal (ili nakon exporta trake u wav format) treba staviti EQ, na kojem odrežete sve frekvencije ispod 30 Hz. Za ovaj posao je idealan Waves REQ. Namjestite frekvenciju i povećajte nagib krivulje na maksimalnu vrijednost. To je to.

    2. Nakon tog rezanja, slijedi maksimizacija, tj „poglašnjavanje“ cijele trake. Alat koji je mnogo dobar za to, a nemate pravi studio s hrpom hardvera, je Waves L3 (Ultramizer, Maximizer). Kao prvo, Output smanjite s 0 dB na nekih -0.2 dB. Threshold spustite prvo na nekih -5 dB okvirno, i poslušajte kako vam stvar sada zvuči. Ako mislite da je sve malo preglasno, smanjite ga. Ako vam se čini da bi moglo još to deblje biti, povećajte ga. U svakom slučaju, nikad nećete ići preko nekih max. -8 dB (u tom slučaju napravite bolji mix!). Quantize neka vam ostane na 24 bita, Dither isto ostavite uključen. Shaping neka vam bude Normal ili Moderate (Ultra je većinom prejak, a None opet često nije ok).

    3. Ako ste uzeli Maximizer verziju, primjetit ćete da sa desne strane još imate frekvencijsku ljestvicu i razne točke na njoj. Općenito, kod masteringa možete na main kanal (ili eksportanu wav-icu) staviti neki blagi EQ, tj. ako na spectral analyzeru vidite da imate neku veću „rupu“ u frekvencijskom rasponu. Ako mislite dizati EQ u nekoj točki, neka to ne bude veće od maksimalno 1 dB. Radije prepravite mix, ili pojedinim elementima podesite EQ. Sličnu stvar možete raditi u Maximizeru, tj. možete odrediti koji pojas da koliko poglasni. Ovdje nema nekog pravila i sve ostaje na vama i vašem uhu.

    4. Još jedna stvar koju možete staviti na master kanal, ali ju radije nemojte stavljati ako ne morate, je (jednopojasni) kompresor. Ako ga i mislite stavljati, neka to bude neka low knee kompresija s malim ratiom (do 1.5:1 najviše). No ako ste mix odradili kako spada, nećete imati potrebe za ovime.

    5. Na kraju, kad je sve ovo odrađeno, pogledajte s Wavesovim PAZ Analyzerom frekvencijsku i stereo sliku i glasnoću.

Ako ste zadovoljni s napravljenim, eksportajte i ovu verziju u wav (ili, ako ste radili na već eksportanoj fajli, snimite). Prespavajte. Ako ste i dalje zadovoljni – to je to. Sada imate dvije verzije stvari; jednu raw u mixdownu i drugu s masterom. Hooray! A sada u napad na labele. :)

I...

Eto, došli smo do kraja ovog tutoriala, te je još samo ostalo napomenuti par bitnih stvari. Kao prvo, još jednom napominjem da pri ovom procesu nema neke zadane šablone, niti je samo jedan način ispravan. Svatko će s vremenom vidjeti kako mu najbolje paše raditi koji dio. U početku će vam trebati puno više vremena za sve ovo nego nakon što se uhodate. Razvit ćete neke svoje trikove, a iz raznih materijala ćete preuzeti neke druge. Samo slijedite neke osnovne točke koje svi rade pri EQ-ingu, miksanju i masteringu, i nakon par mjeseci intenzivnijeg rada ćete već moći složiti sasvim solidan mix od svoje produkcije.

I ono najvažnije: budite uporni i ne dajte se obeshrabriti. Cheers.



ocijenite članak:
prosječna ocijena:
broj glasova:
298



2002-2011 © Trancepleme.com | Design by Dovla, coding by psihodelikk