home info Ťlanci recenzije galerije profili intervjui downloads linkovi forum mail impressum

Peyote
Jedna od najpoznatijih i najzanimljivijih indijanskih ritualnih droga je mali, okruglasti meksi√®ki kaktus Lophophora williasii. Djelovanje mu je, √®ini se, poznato ve√¶ više od 3000 godina. Domovina pejotla je aridno podru√®je oko rijeke Rio Grande u sjevero-isto√®nom Meksiku i Teksasu.
Najstariji poznati zapisi o pejotlu potje√®u od Francisca Hernandeza, lije√®nika španjolskog kralja Filipa 2, koji u svojem djelu „De historia plantarum novae Hispaniae“ izme√įu ostalog navodi: „Oni koji ga jedu mogu predvidjeti doga√įaje ili otkriti onoga tko mu ukrade neki alat ili bilo što drugo“.
Inkvizicija je 1620. Ňĺigosala upotrebu pejotla. Me√įutim španjolskim osvaja√®ima nije pošlo za rukom da u Meksiku sasvim istrijebe taj kult. Prekršitelje su bi√®evali i ubijali. Španjolce je posebno smetalo što su domorodci osušeni pejotl uzimali gotovo na isti na√®in kao što se uzimaju hostije kod katoli√®ke pri√®esti. Vjerovanje u sveca patrona pejotla, El Santo Nino de Peyotl, koji bi se pojavljivao u planinama gdje pejotl raste, i danas je Ňĺivo u meksi√®kom folkloru.
Za kult pejotla nadzemni dio kaktusa u cvatu reŇĺe se u tanke kriške. (nazvane „mescal buttons“), koje se osuše na suncu.  Za vrijeme strogo odre√įenog rituala svaki se osušen komad najprije navlaŇĺi slinom, dlanovima oblikuje u kuglicu i nakon toga proguta, obi√®no bez Ňĺvakanja (pejotl je, naime, izvanredno gorak).
Prema izvještajima više o√®evidaca ni u jednom drugom crkvenom ritualu nema toliko skrušene poboŇĺnosti, dostojanstva, discipline i podloŇĺnosti strogim pravilima kao u kultu svetog kaktusa. Antropolozi koji su prou√®avali pejotizam jedinstveni su u ocjeni da se radi o pravoj religiji, a ne o isprici za drogiranje (što su pokušali lansirati krš√¶anski misionari). „Bijeli √®ovjek zna √®itati“, objašnjavaju pejotisti, i „BoŇĺju rije√® saznaje iz Biblije. Indijanac ne zna √®itati i BoŇĺju rije√® saznaje od pejotla.“
Neka plemena u Meksiku, na √®ijem teritoriju ne raste pejotl, jednom godišnje hodo√®aste do mjesta na kojima beru sveti kaktus. Ponekad propješa√®e više od 400km. Osušene kriške pejotla kemijski su stabilne i duŇĺim stajanjem ne gube djelovanje. Zahvaljuju√¶i tom svojstvu, kult svetog kaktusa mogao se proširiti na podru√®ja gdje kaktus ina√®e ne uspijeva. NaŇĺalost kaktusu pejotlu danas prijeti istrebljenje, jer se biljka u sveop√®oj Ňĺelji za psihodeli√®nim eksperimentiranjem, naveliko brala zajedno sa korijenom i tako nemilosrdno uništavala.

Djelovanje meskalina
Fiziološko djelovanje pejotla  prakti√®ki je identi√®no u√®inku njegovog glavnog alkaloida meskalina, kojeg u osušenom kaktusu ima 4-7%. Meskalin je iz pejotla izolirao još 1896. njema√®ki kemi√®ar A. Heffer. Po kemijskoj strukturi meskalin je 3, 4,5 – trimetoksifenil-etilamin. Spomenuti kemi√®ar prvi je na sebi ispitao i zatim opisao djelovanje √®istog meskalina. I mnogi drugi istraŇĺiva√®i u pojedinostima su opisali halucinacije nakon uzimanja meskalina. Ti su efekti donekle sli√®ni djelovanju psilocibina ili LSDa. Dominiraju izvanredno blještave i sjajne, obojene vizije, koje se pokre√®u poput kaleidoskopa. Uz njih se u manjoj mjeri javljaju slušne, mirisne, okusne i dodirne halucinacije. Postoji i osje√®aj lebdenja i besteŇĺinskog stanja.
Veæ od 1917. zapoèinju u SAD zakonske zabrane trgovine meskalinom.

Henrich Kluver (1926.)  ustanovio je  da je poslije uzimanja te supstancije ne mogu√®e gledati  u bijeli zid, a da se na njemu ne vide blještavi i sjajni geometrijski oblici koje je opisao kao rešetku, tunel, lijevak, rezbariju, filigran, sa√¶e, pau√®inu i spiralu.
Velika su imena knjiŇĺevnosti iskušala na sebi djelovanje meskalina, ali je u√®inak bio razli√®it, pa i suprotan. Aldous Huxley je na nagovor i pod nadzorom H. Osmonda uzeo meskalin (1953.) i dao interpretaciju djelovanja meskalina u svojem djelu „Vrata spoznaje“ (The Doors of Perception). Francuska knjiŇĺevnica Simone de Beauvoir u svom djelu „U naponu snage“, piše da je Jean-Paul Sarte imao djelovanjem meskalina mu√®no iskustvo s vrlo neugodnim, zastrašuju√®im vizijama. Sarte je gledao kako se pred njim kišobrani pretvaraju u ptice strvinarke, oko sebe je vidio kosture, goleme rakove i iscerena lica. Belgijski pjesnik i slikar Henri Michaux opisuje da je poslije uzimanja pejotla ugledao iznad sebe na tisu√®e bogova. Ameri√®ki etnolog i antropolog Carlos Castaneda u svojim knjjigama opisuje kako indijski vra√® don Juan pejotlu pridaje svojstva u√®itelja. Sam je Castaneda pod utjecajem pejotla navodno osjetio da postaje proziran. U nekoliko je navrata sreo samog Meskalita, boga pejotla.

Medicinska primjena
Poznati istraŇĺiva√® halucinogenog bilja Richard E. Schultes izvještava da je kod ameri√®kih Indijanaca pejotl √®ak više cijenjen zbog svojih magi√®no-ljekovitih svojstva, nego kao ritualna droga. Štoviše pejotl je zamijenio mnoge od davnina poznate ljekovite biljke i postao gotovo univerzalan lijek. Njime lije√®e tuberkulozu, spolne i koŇĺne bolesti, gripu, dijabetes, reumatizam, gr√®eve, ozljede i dr. Neka djelovanja pejotla u terapiji, zbog sastojaka koji se u drogi nalaze, mogla bi imati i znanstveno opravdanje. Tako se smatra da pejotl djeluje povoljno kod angine i astme te kao analgetik. U novije doba u kaktusu su na√įene neke supstancije s izrazitim antibiotskim u√®inkom. Dokazano je povoljno djelovanje pejotla u lije√®enju nekih o√®nih bolesti.

Preuzeo i obradio iz knjige „Svijet halucinogenih droga“ Ljubiše Grli√¶a, 2002.

Više: Erowind i Wikipedia


ocijenite Ťlanak:
prosjeŤna ocijena:
broj glasova:
292



2002-2011 © Trancepleme.com | Design by Dovla, coding by psihodelikk